Kroz godine stvarao se sve veći raspon proizvoda za brijanje, no i prve reklame muškaraca koji sami vode brigu o svojoj bradi, bez tipičnog - do tad - odlaska u brijačnicu jer zapravo sjesti u stolac medicinske osobe koja se bavi i brijanjem je tražilo mnogo hrabrosti zbog mogućih nezgoda koje su bile česte.

Interes za održavanje vlastite brade je bio sve veći, a rasla je i želja za novim izumima koji bi olakšali brijanje. Tako započinjemo priču o britvicama koje su se pojavljivale u rutinama muškaraca u Viktorijansko doba.

Nove britvice

1. Jean Jacques Perret – bio je prvi koji je potaknuo ideju sigurnog brijanja 1762. godine sa svojim izumom „rasoir à rabot“ tj. zrakoplovom za bradu te je takvog bio i izgleda. Britvica se sastojala od drvenog „rukava“ u kojem je bio sakriven obični metalni žilet te se zbog drvenog rukava mogao sakriti dio žileta tako da samo jedan tanki djelić ostane otkriven. Tako su se mogli sigurno obrijati i prevenirati „slučajno rezanje vašeg uha“.

2. William Samuel Henson of Somerset – ispunio je patent 1847. godine, pokazujući svoj novi izum za razdvojivu britvicu koja je bila sklopiva, imala žilet sa zubima i sigurnosnu ručku, te u svom ne sklopljenom obliku – nalikovala je na motiku. Od Hensonove ideje, sljedećih godina proizlazili su novi izumi koji su se vrtjeli oko njegove originalne ideje, uz naravno par promjena u obliku ili ručki.

3. Redovnikova britvica – 1874. godine ime proizlazi od redovnika koji su patentirali samu britvicu te je bila prva L oblika. Bila je jednostavnog dizajna jer se sastojala od samo jednog komada metala koji se oblikovao te je služila za „lagano i jače brijanje brade te uklanjanje dlaka ili kože sa životinja“. Očito multifunkcionalna, nazvana je još imenom „strugač svinja“.

4. Zvjezdani sigurni brijač – 1880. godine izumljen je brijač nalikom na motiku sa žiletom u obliku klina, s ugravirane dvije zvjezdice. Izum brače Kampfe bio je vrlo popularan te mnogo puta kopiran diljem svijeta.

U 18. stoljeću muškarci nisu uopće nosili brade te brijali su se svaki treći do četvrti dan. Brijanje samog sebe kao i danas tako i tada – zahtijevalo je nekakvu pjenu za brijanje. Charles Woodcock of London promovirao je svoju „kremu za brijanje s laganim i slatkim mirisom kože“.

Tipična kućna rutina muškarca sastojala bi se od tuširanja, češljanja kose, pranja zuba i korištenja malog seta za brijanje (britvice i remena, čupave četke i sapuna ili kreme za brijanje). Kasnije nakon Napoleonovih osvajanja i prosvjetitelja, ponovo je porasla kultura brade i odlasci u brijačnicu, no bilo je i dalje pojedinaca koji su željeli imati čisto lice i sami se brijati.

Kako prije nije postojao MNLY HAIR GROWTH hidratantna krema & aftershave, promovirao se Listerine (ne poput današnjeg za oralnu njegu) već antiseptik koji je služio muškarcima nakon brijanja za sprječavanje infekcija i smirenje kože. Postojao je i “cherry laurel lotion” koji je služio kao aftershave te je imao sastojke poput vode s višnjama i lovorom, destiliranu vodu, alkohol i glicerin. Ujedno, na tržištu se pojavljivalo sve više aftershavea od kojih su na kraju mnogi uzrokovali bolesti pa su na kraju bili odbačeni uz naznaku „otrov“. Srećom, uvelike smo napredovali od tada!